Kao voda za čokoladu

Zanimljivo je to da i sladokusci koji tvrde da ne vole čokoladu, ponekad posegnu za nekoliko kockica, a da sebi ne mogu racionalno objasniti zašto to čine. Stvar je u tome da se u "čokoladnoj napasti" krije oko četiri stotine kemijskih supstanci korisnih za naše zdravlje, a potrebu za nekima od njih podjednako osjećaju svi - jer ih organizam jednostavno "traži"..

Među njima je serotonin, koji smanjuje stres i djeluje antidepresivno, teobromin koji snižava visoki krvni tlak, kao i polifenoli, antioksidansi koji štite od slobodnih radikala (i zbog kojih se čokolada koristi i kao sastojak nekih kozmetičkih preparata). Za gorak okus tamne čokolade zaslužni su flavonoidi koji otapaju masne tvari u krvotoku i odlično djeluju na krvne žile. Feniletilamin, jedan od spojeva koji sadrži čokolada, luči se u mozgu zaljubljenih - konzumacija čokolade zato ima isti učinak. To je, po svoj prilici, bio razlog zbog kojeg je čokolada tijekom povijesti bila hit u damskim boudoirima, liječeći ljubavne jade.. Kada je već riječ o ljubavi, u pločicama čokolade kriju se i aminokiseline koje potiču lučenje endorfina, prirodnog "hormona sreće". On se, pak, stvara u našem tijelu i tijekom vođenja ljubavi i orgazma. Toliko o tome zašto, zapravo, volimo čokoladu.

O njoj su napisane silne knjige, nadahnula je i filmsku industriju - najpoznatiji filmovi o toj poslastici su "Kao voda za čokoladu", snimljen po romanu meksičke spisateljice Laure Esquive, te ljubavna priča "Čokolada" s Juliette Binoche i Johnnyjem Deppom u glavnim ulogama. U oba "filmska" slučaja tamna poslastica koja se polako topi na nepcu svojevrstan je simbol ljubavi, putenosti te slavi ljepotu življenja.

Baš zato nije svejedno kako pristupamo čokoladi, jer je ona sve osim običnog prehrambenog proizvoda. Znalci obraćaju pozornost na detalje poput sorte kakaovca, osnovne sirovine od koje je nastala čokolada koju žele kušati. Zanima ih podrijetlo kakao zrna, kao i to kako dugo je trajala fermentacija nakon berbe na plantažama u tropima, koliko su i kako sušena.. Najviše se traže čokolade od najkvalitetnije i veoma osjetljive sorte kakaovca criollo iz Srednje te Južne Amerike. Sijedi trinitario, hibrid criolla i robusne sorte forastero, koja se, pak, uzgaja u Africi, a na nju otpada 70 % svjetske proizvodnje. Na omotima vrhunskih, skupih čokolada i pralina piše iz koje zemlje potječu kakao zrna i jesu li iz biouzgoja. Primjer su najskuplje čokolade i praline na svijetu, po izboru magazina Forbes, a riječ je o remek-djelima ekskluzivnih čokolaterija. To su danski Chocopologie by Knipschildt, toskanski Amedei, švicarski Delafee, francuski Debauve&Gallais i La Maison du Chocolat, ali i američki Noka, belgijski Pierre Marcolini, te akskluzivna kolekcija pralina i čokolada belgijske tvornice Godiva, pod nazivom Godiva G Collection. Naskuplje su rukotvorine Fritza Knipschildta, koji s čokoladom kombinira sve na svijetu poznate začine, jestivo karamelizirano cvijeće, najskuplje bijele tartufe, rijetku sol, najfinije lješnjake iz Piermonta, božanstveni karamel, te tamne čokolade koje su same po sebi remek-djela slastičarstva.. Cijena ovisi o sastojcima, a dovoljno je reći da pola kilograma pralina može stajati i do 2600 dolara. Za kreativnim Dancem ne zaostaju ni ostale "šminkerske" manufakture. Kreacije koje nude uglavnom su pripravljene od crne ili gorke čokolade koje su tražene i u dućanima sa slasticama čije su cijene pristupačne i običnim građanima.

Pričao o tome zašto se toliko traže baš tamne čokolade, počinje prije dvadesetak godina kad se, zahvaljujući new age pokretu, počelo voditi računa o zdravoj hrani. A upravo se gorke čokolade, koje se sastoje od kakao maslaca, šećera i najmanje 48 % kakao praha, smatraju korisnijih za zdravlje od ostalih vrsta.. Naime, povećavanjem udjela kakao praha u gorkoj, tamnoj čokoladi, smanjuje se količina šećera i masnoća. Pa se smatra da manje debljaju, što baš nije uvijek točno - tamna čokolada od 10 dag s 48 % kakao maslaca, ali i 48 posto šećera. No to, pak, ne vrijedi za čokoladu koja se odnedavno može naći i u našim supermarketima, a ne samo u trgovinama delikatesama, a ima 99 ili čak 100 % kakao praha. Nekima su te pločice čistog kakaa, bez imalo šećera i masnoća, upravo božanstvene, no većini "običnih" konzumenata su jednostavno - pregorke. Mliječne čokolade, pak, osim kakao maslaca, kakao praha i šećera, sadrže i mlijeko u prahu. U ustima se tope polako, pružajući nam čisto, kremasto zadovoljstvo. Treća vrsta čokolade, bijela, sadrži kakao maslac, mlijeko u prahu i šećer, a katkad može biti preslatka. Zbog toga vlada uvjerenje da imaju mnogo šećera i da debljaju. No one u prosjeku sadrže neznatno više šećera, te 10 % više kakao maslaca od mliječne čokolade, ali nemaju tamnog kakao praha koji čokoladi daje gorčinu. Treba znati da čokolade koje ne debljaju jednostavno ne postoje - osim "supergorkih" koje baš i nisu za svačije nepce.