Vjenčani buket s potpisom

Ljepota cvijeta doprinosi ljepoti mladenke na dan njezina vjenčanja. Običaj izrade i nošenja vjenčanog buketa kao neizostavnog ukrasa mlade na dan vjenčanja seže iz arapske tradicije gdje su se mirisni, bijeli cvjetovi naranče slagali u buket simbolizirajući svojom ljepotom ženu u punom cvatu.

Pa tako i danas kao i nekada ljepota cvijeta doprinosi ljepoti svake mlade na dan njezinog vjenčanja. Ali primjećujem kroz razgovore da danas sam prirodna ljepota cvijeta kao da više nije dovoljna, buduće mlade žele nešto više. Nešto po čemu će njihov vjenčani buket biti samo njihov. Jedinstven po tome već za koga se radi, a sliku nam dopunjuje opis vjenčane haljine, pojedini estetski elementi same svečanosti i slično. Nemoguće je izraditi dva jednaka vjenčana buketa, pa se tako buduće mladenke sa svojim floristom moraju dogovorit oko vrste, boje cvijeća i oblika buketa. Detalji vjenčanog buketa, čine ga samo vašim! Upravo ti detalji mogu opisati godišnje doba, doraditi razigranu ili romantičnu priču vašeg sretnog dana, oduzeti vam dah kada ga prvi put ugledate.

Zato u ugodnim, toplim mjesecima proljeća i ljeta kao i u hladnijem dijelu godine, kroz jesenske i zimske mjesece dopustite da vam pokloni majčice prirode budu inspiracija!

Kada je proljeće u zraku, kao da je cijeli svijet lakši. Majka Priroda započinje svoj posao, čisteći sve što se nakupilo zimi. Mislim da nam je svima poznat osjećaj koji se budi u nama kada ugledamo prve pupove na granama voćaka ili na tržnici prve narcise. Leptiri, pjev ptica.. proljeće je vrijeme ponovnog buđenja svega oko nas, to je vrijeme idealno za početak nečeg novog, savršeno vrijeme za pripremu vjenčanja.

I upravo prirodne ljepote proljeća mogu biti inspiracija za odabir cvijeća za vaše vjenčanje.

Mnoge vrste cvijeća povezujemo s proljećem - tulipani, narcise, zumbuli, božuri.. Izbor boja cvijeća je velik, tako da se iz godine u godinu oduševljavamo novim oblicima i bojama tulipana koji sada izgledaju i šašavo i starinski i romantično i vrlo moderno. Ne zaboravite na mirisni zumbul, sunčane narcise, nježne anemone. A mimoze, frezije, jorgovan, grane voćaka, vrbe, skromne đurđice.. I na korak do mjeseca vladavine kraljice cvijeća, ruže, korak do toplog ljeta kada proljetna zelena dobiva na snazi, i kao nekom magijom u priču uvodi školjke, konope, plavo-bijelu kombinaciju. Zaogrnut tim detaljima vjenčani buket u sebi nosi šum valova, zriku zrikavaca, miris ljeta te nadolazećoj jeseni poklanjaju snagu sunca.

Jesenski mjeseci primaju poklon ljeta, te u sebi nose uspomene na toplo ljeto kroz brojne tonove žute, narančaste, boje vina, zemlje.. međusobno se skladno nadopunjuju, pa tako klasične ruže možete razigrati raskošnim detaljima ili sitnim suncokretima. A detalji poput mini plodova voća, lješnjaci, žirovi još vezani uz svoje kapice posebni su kao i čitava paleta oblika i boja jesenskog lišća. Ako ste pobornik jednostavnog, osnovnom izboru cvijeća dodajte detalj poput raskošnih satenskih, rips ili traka od baršuna koje osim što obuhvaćaju držak vašeg buketa, mašnom i napuštenim krajevima će i razigrati klasičniji izbor vrste ili boje cvijeća. A na korak od jeseni je zima koja bez obzira na niske temperature i pustu prirodu je vrlo inspirativno godišnje doba. Ne zaboravimo na sve božićne i novogodišnje pripreme, mirise koji obnavljaju te dane, a tu je i dan zaljubljenih koji kao da crvenu boju slavi u danima kada jedino što primjećujemo oko sebe je bjelina. Pahuljice, zvijezde, motiv anđela, kristali, perje, anđeoska kosa, ukrasne žice.. bezbroj je detlja koji obogaćuju već uobičajen izbor bijelog ili crvenog cvijeća u zimi. Vrlo zanimljiv detalj u vjenčanom buketu može biti sitni češer koji umetnut između cvijeća podsjeća na mirise ljeta, ali i na božićnu raskoš ili detalj poput kristala ili kristalnih perli stvaraju dojam kristalnog inja s pustih grana stabala. Ne zaboravite na zimsko zelenilo brojne vrste crnogorice koje svojim zlatnastim ili srebrnim tonom stvaraju odličan kontrast bjelini oko vas.

Ali ne zaboravite, vrijedi pravilo manje je više! U kreiranju vjenčanog buketa budite poput Prirode, raskošni ali s pravom mjerom. Posvetite pažnju njihovoj kvaliteti odabranih detalja, kako s vašim čitavim izgledom. Detalj je samo detalj, ali tek kada zadovolji sve navedeno, postaje i dio jedinstvenog vjenčanog buketa jedinstvene mlade.

Parfem kao otisak prsta

Ima nešto u mirisu što ga čini gotovo čudotvornim. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da smo sa samo nekoliko njegovih kapi u stanju otploviti u drugo raspoloženje, otputovati na drugi kraj svijeta, ili u drugo godišnje doba. To nije sve. Znanstvenici tvrde da zahvaljujući mirisu, u trenu možemo postati mlađi i mršaviji, tj. tako se osjećati. Čim su u kompaniji Harvey Prince&Co. čuli za tu teoriju, lansirali su - anti-age miris!

"Nije to ništa čudno. Poduzetnici su počeli shvaćati ono što mi proizvođači mirisa već odavno znamo: d oni imaju itekakav utjecaj na ljudsku psihu. I upravo zbog tih burnih reakcija koje proizvodi, miris je jedan od onih luksuza koje će si žene uvijek priuštiti", tvrdi Roja Dove, vlasnik poznate londonske parfumerije Haute Parfumerie.

Dame iz visokog društva svako malo "skoknu" do njegove trgovine, na peti kat robne kuće Harrods, kako bi naručile novu, sasvim specijalnu pošiljku. Naime, ovaj stručnjak za mirise može vam za nekoliko tisuća dolara pripraviti unikatni parfem i dostaviti vam ga pakiranog u luksuznu Lalique kristalnu bočicu.

U cijenu su, osim "mućkanja", uključene i tri konzultacije, na kojima Roja s klijenticom razgovara o njezinom ukusu, karakteru i navikama kako bi saznao informacije koje će mu pomoći pri kreiranju mirisa. Vi ne morate potrošiti 250 funta - koliko stoji sat razgovora s Rojom - da biste saznali koja vam vrsta mirisa najbolje pristaje. Ljubazno je, naime, pristao neke od svojih tajni podijeliti s drugima. Sve zapravo, tvrdi Roja, ovisi o tome kakav ste tip žene.

Zavodnicama, koje uvijek otvoreno igraju na kartu svoje senzualnosti, najbolje pristaju mirisi koji sadrže mošus, prirodni afrodizijak. Romantičarkama prigušenog seksipila odgovarat će mirisi nježnijih, umirujućih sastojaka poput vanilije i sjemena tonka bean. Volite prirodu i najsretniji ste dok šetate šumom ili parkom? Miris s notama sandalovine i cedra pravi je odabir za vas. Što je s onim mirisim za mršavljenje, pitate se? E pa, bucke koje se žele osjećati mršavije, trebale bi koristiti parfeme na bazi citrusa.

Za mnoge žene, korištenje mirisa dio je dnevne higijene o kojoj više i ne razmišljaju. Ujutro se istuširaju, odjenu i - prije no što izjure iz kuće - dva puta štrcnu omiljeni miris iza uha. Pogrešno, tvrdi Roja. "Posvetite li tom procesu samo nekoliko minuta više, uočit ćete razliku. Vrat i zapešća nisu jedina mjesta na kojima parfem dolazi do izražaja. Slobodno ga nanesite iza koljena, a ne zaboravite i na kosu. Kako su vlasi veoma porozne, dobro upijaju mirise: nanesite ga izravno na kosu ili, pak, na četku prije no što se počešljate. I uživajte u rezultatima!.

Who is Peggy?

Za Peggy Guggenheim, Amerikanku židovskog podrijetla, govorilo se da svaki dan mora kupiti barem jednu sliku. Uglavnom nekog neafirmiranog umjetnika za kojeg se tek naslućivalo da će biti veliko ime, a ona je za to imala najbolji "nos". Takvu si je ekstravaganciju mogla dopustiti jer je bila iznimno bogata, a i imala je dobre savjetnike - poput Marcella Duchampa ili Maxa Ernsta. Za života je skupila impresivnu kolekciju djela Pabla Picassa, Georgesa Braquea, Duchampa, Constantina Brancusija, Pieta Mondriana, Vasilija Kandinskog, Jeana Arpa, Joana Miroa, Alberta Giacometija, Ernsta, Renea Magrittea, Jacksona Pollocka i brojnih drugih umjetnika iz prve polovice 20. stoljeća, a svu tu umjetničku raskoš, o kojoj je i njezina obitelj govorila kao o tričarijama i brljotinama, izložila je u palači Venier dei Leoni u Veneciji. S vremenom je taj raskošan prostor postao prestižan muzej suvremene umjetnosti.

Skupina mladih dizajnera iz Fabrice (Benettonov istraživački centar), koji se bave vizualnom umjetnošću, dizajnom, glazbom i interaktivnim medijima, osmislili su novu kolekciju suvenira za muzejski shop (majice, blokove, šalice, torbe, keramičke zdjelice za pse, kao i keramički pisaći stroj s "tajnim" pretincem za pisma) i nazvali je "Who is Peggy?". Na svaki od tih predmeta prenesen je djelić života slavne kolekcionarke viđen na njezinim privatnim fotografijama.

Peggy Guggenheim uživala je u raskošnom i ekstravagantnom životu. Uvijek je odsjedala u najboljim hotelima, vozila najskuplje automobile i bila besprijekorno dotjerana, pa su je mnogi doživljavali kao "bižuteriju" i smatrali je uljezom u ozbiljne umjetničke krugove. No, ona se nije dala obeshrabriti. Bez imalo komplekasa pokucala bi na vrata svakog umjentika čiju bi sliku poželjela otkupiti. Mnogi umjetnici bili su joj i više od suradnika, ali nije se mogla pohvaliti da je od toga imala koristi. Trebalo joj je petnaest godina da Brancusija, s kojim je bila u ljubavnoj vezi, zamoli da joj proda skulpturu "Ptica u prostoru": kad je čula cijenu, srušila se sa stolca, ali platila je koliko je tražio. Bila je povrijeđena, ali i toliko bogata da je mogla platiti svaku cijenu.

Bogatstvo je Peggy Guggenheim stekla nasljedstvom, ali i njezina ekscentrična priroda dokazuje da krv nije voda. Jedna njezina teta imala je toliko dugačku kosu da je njome "mela pod", a pjevala je iz sveg glasa i kad bi na Petoj aveniji čekala autobus; jedan njezin ujak obožavao je piti viski i nosio kockice leda u džepu da mu uvijek budu pri ruci, a drugi je bio toliko škrt da nije htio jesti.. Peggy se rodila u velebnoj zgradi u 69. ulici u New Yorku, koja je pripadala očevoj obitelji čije se bogatstvo u to vrijeme mjerilo s Rockefellerovima. Ali to joj nije donijelo sreću: otac joj se utopio u havariji titanica, jedna joj je sestra umrla, druga je bacila svoje dvoje djece niz balkon, a i cijeli se život zaljubljivala u pogrešne muškarce. Prvi joj je muž, s kojim je imala sina i kćer, bio siromašni dadaist i pijanac Lawrence Vail, dadaista i nadrealista Maxa Ernsta mučila je ljubomornim scenama za koje joj je i te kako davao povoda, a ljubovala je i s nobelovcem Samuelom Beckettom.. Ni s djecom nije bila sretnija: kći joj je umrlaod prevelike doze tableta za smirenje, a i sin se tijekom života udaljio od nje.

Venecija je bila njezina oaza slobode. Obožavala je taj grad. Poslije Drugog svjetskog rata kupila je pedivnu palaču na čijem se krovu rado sunčala. U početku je priređivala raskošne zabave, a onda se počela povlačiti u osamu. Pred kraj života društvo su joj pravili samo malobrojni prijatelji, njezini Ihasa apso psići, koje je dotjerivala u najboljem venecijanskom frizerskom salonu, i gondolijer Guido. Na kraju su je i oni napustili: svoje pse pokopala je uz svoju grobnicu, a Guido je nakon 12 godina vjernosti otišao u taksiste koji prevoze turiste po Velikom kanalu.

Peggy Guggenheim umrla je u Veneciji 1979., u 81. godini. Nekoliko godina ranije svoju zbirku umjetnina darovala je muzeju svojeg strica u New Yorku, koji je zvala "velikom garažom u kojoj njezine slike izgledaju poput poštanskih maraka". Da mu vrati za "brljotine i črčkarije".

Što je svijet bez Ray-Bana?

Scena prva: Tom Crusie u ulozi pilota Mavericka u filmu "Top Gun" izlazi iz aviona i skidala naočale s tankim metalnim okvirima. Scena druga: Bob Dylan, na jednoj od svojih turneja, izlazi na pozornicu u odijelu i s tamnim naočalama na nosu. Scena treća: Barack Obama, američki predsjednik, na fotografiji objavljenoj na naslovnici časopisa Ebony naočalama se štiti od sunca. Što povezuje slavnog glumca, glazbenu legendu koja već 50 godina žari i pali svetjskim pozornicama i najmoćnijeg čovjeka na svijetu? Odgovor je jednostavan - sva trojica obožavaju Ray-Ban naočale.

Ovaj američki brend osnovala je 1937. godine tvrtka Bausch&Lomb, koja od dvadesetih godina proizvodi naočale za pilote. Tada se, naime, razvija zračni promet, sve je više pilota čija je oprema u odnosu na današnju bila više nego skromna. No, prijeka su im potreba bile kvalitetne sunčane naočale, jer su zbog snažne sunčeve svjetlosti na velikim visinama patili od glavobolja i mučnina. Tako se, primjerice, pilot John MacCready 1929. vratio s avanturističkog putovanja balonom žaleći se da su mu sunčeve zrake trajno oštetile vid. Pomoć je potražio kod tvrtke Bausch&Lomb zamolivši ih da patentiraju novi tip naočala za zaštitu vida, što su oni i učinili, nazvavši ih Ray-Ban: zraka (sunca), ban - zabrana. Bio je to prototip danas prepoznatljivih "rejbanica" - sa zelenim staklima koja su uvelike ublažavala utjecaj sunčeve svjetlosti na oko. Taj kultni predmet i danas je jedan od važnih sastojaka u receptu za "cool izgled" i žena, i muškaraca. Četrdesetih su Ray-Ban naočale postale popularne među pilotima, policajcima, lovcima i jedriličarima. Tijekom Drugog svjetskog rata "odlaze" i u bitku - vojnici ih, naime, nose zbog kvalitetnih stakala. Od njih se, na primjer, nije odvajao američki general Douglas MacArthur.

Pedesete su bile godine ekonomskog napretka, više se zarađivalo pa se moglo i više trošiti, a kupci su, ponajviše pod utjecajem filmske industrije, sunčane naočale počeli doživljavati kao modni dodatak, a ne samo kao nužnost.

Burnih šezdesetih sunčane naočale postaju trend. Ray-Ban je na tržište lansirao više od 60 modela za muškarce, žene i djecu, a 1961. brend na velika vrata ulazi u Hollywood - u kultnom filmu "Doručak kod Tiffanyja" njihov model wayfarer nosi, naime, nezaboravna glumica Audrey Hepburn.

Sedamdesetih se biznis dodatno grana, a ponuda se profilirala u dvije linije: sportsku - čije su glavne "zvijezde" skijaške i planinarske naočale - i modnu. Osamdesetih slava Ray-Ban modela još više raste zahvaljujući filmovima s Tomom Cruiseom - "Top Gunu" i "Risky Businessu" - a nenadmašan status dobivaju filmom "Blues Brothers", s Danom Aykroydom i Johnom Belushijem. Ray-Ban je lansirao više kultnih modela, poput "avijatičarki", wayfarera, shootera, caravana, phantoma i olympiana.

Ray-Ban naočalama nisu mogli odoljeti glumice Marilyn Monroe i spomenuta Audrey Hepburn, ali ni njihovi kolege Jack Nicholson i James Dean te glazbenih David Gahan. Bez njih nisu mogli ni John Kennedy, bivši američki predsjednik i istinska politička ikona kojeg je nacija neizmjerno voljela, pop art umjetnik Andy Warhol, pjevač grupe Queen Freddie Mercury te rock-idol Jim Morrison iz grupe The Dorrs. I na kraju, pred šarmom Ray-Ban dizajna "popustila" je i pop-kraljica Madonna. Tko može tražiti više?

Kao voda za čokoladu

Zanimljivo je to da i sladokusci koji tvrde da ne vole čokoladu, ponekad posegnu za nekoliko kockica, a da sebi ne mogu racionalno objasniti zašto to čine. Stvar je u tome da se u "čokoladnoj napasti" krije oko četiri stotine kemijskih supstanci korisnih za naše zdravlje, a potrebu za nekima od njih podjednako osjećaju svi - jer ih organizam jednostavno "traži"..

Među njima je serotonin, koji smanjuje stres i djeluje antidepresivno, teobromin koji snižava visoki krvni tlak, kao i polifenoli, antioksidansi koji štite od slobodnih radikala (i zbog kojih se čokolada koristi i kao sastojak nekih kozmetičkih preparata). Za gorak okus tamne čokolade zaslužni su flavonoidi koji otapaju masne tvari u krvotoku i odlično djeluju na krvne žile. Feniletilamin, jedan od spojeva koji sadrži čokolada, luči se u mozgu zaljubljenih - konzumacija čokolade zato ima isti učinak. To je, po svoj prilici, bio razlog zbog kojeg je čokolada tijekom povijesti bila hit u damskim boudoirima, liječeći ljubavne jade.. Kada je već riječ o ljubavi, u pločicama čokolade kriju se i aminokiseline koje potiču lučenje endorfina, prirodnog "hormona sreće". On se, pak, stvara u našem tijelu i tijekom vođenja ljubavi i orgazma. Toliko o tome zašto, zapravo, volimo čokoladu.

O njoj su napisane silne knjige, nadahnula je i filmsku industriju - najpoznatiji filmovi o toj poslastici su "Kao voda za čokoladu", snimljen po romanu meksičke spisateljice Laure Esquive, te ljubavna priča "Čokolada" s Juliette Binoche i Johnnyjem Deppom u glavnim ulogama. U oba "filmska" slučaja tamna poslastica koja se polako topi na nepcu svojevrstan je simbol ljubavi, putenosti te slavi ljepotu življenja.

Baš zato nije svejedno kako pristupamo čokoladi, jer je ona sve osim običnog prehrambenog proizvoda. Znalci obraćaju pozornost na detalje poput sorte kakaovca, osnovne sirovine od koje je nastala čokolada koju žele kušati. Zanima ih podrijetlo kakao zrna, kao i to kako dugo je trajala fermentacija nakon berbe na plantažama u tropima, koliko su i kako sušena.. Najviše se traže čokolade od najkvalitetnije i veoma osjetljive sorte kakaovca criollo iz Srednje te Južne Amerike. Sijedi trinitario, hibrid criolla i robusne sorte forastero, koja se, pak, uzgaja u Africi, a na nju otpada 70 % svjetske proizvodnje. Na omotima vrhunskih, skupih čokolada i pralina piše iz koje zemlje potječu kakao zrna i jesu li iz biouzgoja. Primjer su najskuplje čokolade i praline na svijetu, po izboru magazina Forbes, a riječ je o remek-djelima ekskluzivnih čokolaterija. To su danski Chocopologie by Knipschildt, toskanski Amedei, švicarski Delafee, francuski Debauve&Gallais i La Maison du Chocolat, ali i američki Noka, belgijski Pierre Marcolini, te akskluzivna kolekcija pralina i čokolada belgijske tvornice Godiva, pod nazivom Godiva G Collection. Naskuplje su rukotvorine Fritza Knipschildta, koji s čokoladom kombinira sve na svijetu poznate začine, jestivo karamelizirano cvijeće, najskuplje bijele tartufe, rijetku sol, najfinije lješnjake iz Piermonta, božanstveni karamel, te tamne čokolade koje su same po sebi remek-djela slastičarstva.. Cijena ovisi o sastojcima, a dovoljno je reći da pola kilograma pralina može stajati i do 2600 dolara. Za kreativnim Dancem ne zaostaju ni ostale "šminkerske" manufakture. Kreacije koje nude uglavnom su pripravljene od crne ili gorke čokolade koje su tražene i u dućanima sa slasticama čije su cijene pristupačne i običnim građanima.

Pričao o tome zašto se toliko traže baš tamne čokolade, počinje prije dvadesetak godina kad se, zahvaljujući new age pokretu, počelo voditi računa o zdravoj hrani. A upravo se gorke čokolade, koje se sastoje od kakao maslaca, šećera i najmanje 48 % kakao praha, smatraju korisnijih za zdravlje od ostalih vrsta.. Naime, povećavanjem udjela kakao praha u gorkoj, tamnoj čokoladi, smanjuje se količina šećera i masnoća. Pa se smatra da manje debljaju, što baš nije uvijek točno - tamna čokolada od 10 dag s 48 % kakao maslaca, ali i 48 posto šećera. No to, pak, ne vrijedi za čokoladu koja se odnedavno može naći i u našim supermarketima, a ne samo u trgovinama delikatesama, a ima 99 ili čak 100 % kakao praha. Nekima su te pločice čistog kakaa, bez imalo šećera i masnoća, upravo božanstvene, no većini "običnih" konzumenata su jednostavno - pregorke. Mliječne čokolade, pak, osim kakao maslaca, kakao praha i šećera, sadrže i mlijeko u prahu. U ustima se tope polako, pružajući nam čisto, kremasto zadovoljstvo. Treća vrsta čokolade, bijela, sadrži kakao maslac, mlijeko u prahu i šećer, a katkad može biti preslatka. Zbog toga vlada uvjerenje da imaju mnogo šećera i da debljaju. No one u prosjeku sadrže neznatno više šećera, te 10 % više kakao maslaca od mliječne čokolade, ali nemaju tamnog kakao praha koji čokoladi daje gorčinu. Treba znati da čokolade koje ne debljaju jednostavno ne postoje - osim "supergorkih" koje baš i nisu za svačije nepce.

Kakvu tkaninu izabrati?

Odabir materijala ne smijete prepustiti slučaju niti birati samo prema estetskim kriterijima. Poklonite povjerenje i savjetujte se s specijaliziranim trgovinama, atelierima i njihovim majstorima kako biste bili sigurni da materijal koji ste odabrali savršeno odgovara izabranom kroju haljine.

Dvije haljine istoga kroja sasvim će drugačije izgledati ako su izrađene od različitih materijala, jer svaka tkanina je posebno dizajnirana kako bi ostvarila osebujan dojam.

Batist: vrsta tkanine od finog lana, pamuka ili pamuka pomiješanog sa svilom ili poliesterom, prozirnog tkanja, nježan, fine teksture, lagan, nosi se u toplija godišnja doba, pristaje neprijanjajućim krojevima.

Brokat: tkanina bogatog tkanja tako da motivi izgledaju izdignuto od podloge, uglavnom u kontrastu, bogati vez u metalnim bojama zlata i srebra na jednobojnoj podlozi, izrađuje se od svile ili svilenih materijala, težak, tradicionalno se nosio u jesenje i zimsko doba, u novije vrijeme se nosi stalno, koristi se za strukirane i strogo krojene haljine, veoma je formalan.

Cady: lagana krep tkanina od svile ili poliestera, lice je sjajno, naličje mat, ima težak pad, pritom stvara fine nabore.

Chanel: materijal dobiven od različitih struktura vune, svile i lana, višebojan, jednostavnog ili složenog veza, za svečane prilike s lameom ili luxerom, naročito vrijedan i skupocjen materijal kada je izrađen ručno.

Chantilly: vrlo cijenjena čipka od svile koja se izrađuje na čipkarskom jastučiću u istoimenom francuskom gradiću.

Charmeuse: gladak, polusjajan, mekano tkan materijal, sličan satenu, ali laganiji kod nošenja, stvara prekrasne nabore, tkan svilenim nitima, lagan, može se nositi u bilo koje godišnje doba, koristi se za krojeve koji zahtijevaju istovremeno nabore i pokretljivost.

Chiffon: delikatan, proziran i pokretljiv, stvara nježne draperije i potpuno je mat, istkan od svile, rajona ili poliestera veoma je lagan, može se nositi u svim godišnjim dobima, prekrasan je ako se koristi za rukave, velove i dodatne slojeve na teškim tkaninama.

Clocquet: pamučna ili svilena tkanina s izvezenim malim motivima koji su vrlo često ispupčani tako da stvaraju male reljefe i ornamente.

Crepe: naboran ili zrnast u teksturi, radi se od svile, acetata, rajona ili mješavine svega toga, lagan za nošenje u svim godišnjim dobima, koristi se za neformalne lepršave haljine

Devore: fino velur tkanje na svilenoj, acetatnoj ili poliesterskoj podlozi.

Duchess saten: sjajno glatko, veoma luksuzno tkanje mat pozadine, izrađuje se od svile ili mješavine svile i rajona, srednje je težine, a može se nositi tokom cijele godine, služi za formalne krojeve, a najljepši je krojen jednostavno uz dodatno minimalno ukrašavanje.

Dupioni: tkanje je slično onome poput shantung svile, ali puno manje rafinirano s tvrđim nitima i laganim sjajem, izrađuje se od čiste svile, srednje težine, tradicionalno nošen od proljeća do jeseni, a u novije doba tokom cijele godine, koristi se za krojeve koji naglašavaju siluetu uz suknje koje trebaju laganu, ali čvrstu lepršavost.

Empress svileni saten: gladak materijal koji ima srednji do visokog sjaja, srednje težine, nosi se tijekom cijele godine, koristi se za jednostavne i profinjene krojeve haljina.

Geeorgette (žoržet): prozračno fino tkanje slično krep teksturi, izrađuje se od svile i poliestera, lagano za nošenje, prigodno za proljetno i ljetno doba, koristi se za draperije i krojeve u slojevima.

Goffrato: tkanina s ornamentima poput reljefa rađena različitim tehnikama prešanja

Illusion (elastična mreža): veoma fino tkanje poput prozračne mrežice, izađeno od svile ili najlona, težina se skoro ne osjeća, nosivo u svim godišnjim dobima, koriste se za izradu ukrasa dekoltea na prsima i leđima, raznih umetaka na haljini i velu.

Jersey (džersej): mekano elastično tkanje, izrađeno od rejona, svile ili vune, lagane do srednje težine, nosi se u svim godišnjim dobima, koristi se za padajuće neformalne krojeve.

Jacquard: teksturirana tkanina slična brokatu, najčešće cvjetnog ornamenta kontrastnog sjaja izrađen u svili.

Koprena: tkanina od svile ili pamuka, lagana, ukrućena i prozirna.

Krep: tkanina od svile, lana, pamuka ili vune čije su niti isprepletene tako da stvaraju dojam valovitog i zrnatog efekta.

Lame: svilena ili poliesterska tkanina koja je protkana nitima zlatne, srebrne ili bilo koje druge metalne boje.

Makrame: teška čipka posebnog veza, najčešće geometrijskog uzorka.

Marabu: teška afrička ptica mekanog perja koje se koristi za ukrašavanje orukavlja, ovratnika, dekoltea i stola.

Matlasse: tkanina reljefnog motiva, ponekad dvostruka, pa spojena posebnim nitima.

Mikado: saten od teške svile japanskog porijekla, precizno utkane niti tvore površinsku igru svjetlosti, izrađuje se od svile ili svilenih mješavina, srednje je težine, a nosi se u svim godišnjim dobima, koristi se za strogo krojene haljine koje imaju teške, naglašene suknje poput skulpture.

Moire: tkanine poput taffete koja ima utkan diskretan valoviti dizajn, poput vodenog žiga, izrađena od acetata, pamuka, rajona ili svile, srednje teška za nošenje, u svim godišnjim dobima, koristi se za balske haljine i suknje koje zahtjevaju punoću.

Organdi: čvrsto prozirno tkanje, izrađeno od pamuka, svile ili lana, veoma lagano, tradicionalno korišteno za proljeće i ljeto u novije doba u sva godišnja doba, koristi se za haljine koje zahtjevaju prozirnu ali čvrstu strukturu.

Organza: prozirno istkano tkanje poput šifona, ali čvršće, izrađeno od svile, rajona ili poliestera lagano za nošenje, tradicionalno korišteno za proljeće i ljeto, u novije doba u sva godišnja doba, koristi se za slojevite krojeve (ispod osnovne tkanine i iznad) velove, stole i šlepove.

Saten: glatko tkanje veoma visokog sjaja s jedne strane, izrađeno od svile ili poliestera srednje težine, nosi se u svim godišnjim dobima, veoma zahvalna tkanina koja se može koristiti u svim krojevima i stilovima.

Serž: tkanina koja je prirodno svjetlucava i ima prelijevajući efekt.

Shantung: tkanina izrađena od sirove svile, sa svim nesavršenostima tokom tkanja koje su vidljive tanjim i debljim nitima, tradicionalno korištena za proljeće i ljeto, u novije doba u sva godišnja doba, koristi se za krojeve haljina koje zahtijevaju čvrsti kroj.

Svila: tkanina od prirodnih niti koju stvara dudov svilac, poznata po svom zavodljivom izgledu elastičnosti i izdržljivosti tkanine, lagana i sjajna, dolazi u različitim strukturama. Nedvojbeno je najbolji i najfiniji odabir od svih materijala za izradu vjenčanih haljina.

Taft: čvrsto tkanje, klasične izvedbe u kojem se osnova i potka vidljivo križaju, može imati pritajeni sjaj, izrađuje se od svile ili poliestera, lagano za nošenje, u svim godišnjim dobima, koristi se za balske haljine ili one zahtjevnijih suknji poput princez kroja.

Til: fino mrežasto tkanje strojno izrađeno uz vidljive heksagonalne uzorke u mreži, izrađuje se od pamuka, svile ili najlona, veoma lagano za nošenje u svim godišnjim dobima, koristi se za suknje i velove, a veoma se dobro uklapa sa svim ostalim materijalima.

Tkanica: tkanina s više uzoraka rađena ručno na tkalačkom stanu, najčešće od svile, lana i vune.

Velvet (baršun): bogato tkanje "mucastog" lica i glatkog naličja, veoma lijepo izgleda izvezeno, izrađuje se od pamuka, rajona ili svile, teško je za nošenje pa se tradicionalno nosi u jesen ili zimu, koristi se za haljine prirodno naglašene figure.

Prijevoznički bonton

Evo nekih smjernica kako se ponašati u avionima, vlakovima i gradskom prijevozu:

AVION

- možete li birati, odaberite sjedalo uz prolaz

- ako ste krivo sjeli, vratite se na svoje mjesto

- na molbu o zamjeni mjesta ne morate pristati

- šutjeti za vrijeme leta nije nepristojno

- ne želite li razgovarati, stavite slušalice na uši

- skidati cipele nije ni uljudno, a ni uputno

- za sobom treba isprati umivaonik

- ne pušite u toaletu na letovima na kojima je to zabranjeno

- muškarci, ne nudite plaćati narudžbu suputnice

- obzirno je ne unositi u avion puno ručne prtljage

- zauzmite tuđi prtljažni prostor samo uz dopuštenje

- stavite posjetnicu u svaki komad svoje prtljage

VLAK

- ne otvarajte prozor ako to smeta vašim suputnicima

- skidati cipele i stavljati nogu na sjedalo nije uljudno

- izbjegavajte upotrijebiti jake mirise

- u cigareti uživajte na hodniku

- pristankom na zamjenu mjesta pokazujete uljudnost

- putujete li s djecom, odgovorni ste za njihovo ponašanje

GRADSKI PRIJEVOZ

- ponudite mjesto starijima, invalidima, trudnicama i majkama s djecom

- niste obvezni ponuditi mjesto mlađima od sebe

- radije recite "oprostite", nego "žao mi je"

- uvijek zamolite za prolaz i zahvalite kad prođete

- pri ulazu i izlazu uljudno je pomoći ženama i starijima

- ako ste na vratima, izađite, propustite one koji izlaze i ponovno uđite u vozilo

- ne čitajte novine preko nečijih leđa

- obziran će vozač trenutak pričekati putnika koji dolazi

- ako čekate naručeni taksi, ne ulazite u neki drugi

- u taksiju žena uvijek treba sjediti desno od muškarca

- u nekim situacijama taksist može odbiti vožnju

Svemoćni serum mladosti

Poput milijuna drugih Amerikanaca dr. Eric Kaplan i njegova supruga Bonnie bili su uvjereni kako su injekcije botoxa najbrži, najbezbolniji i najsigurniji način da se riješe bora. Dosta poznat američki kiropraktičar, s praksom u Palm Beachu i internetskom stranicom na kojoj su fotografije njegovih najpoznatijih pacijenata - bivšeg američkog predsjednika Busha, te glumaca Willa Smitha i Arnolda Schwarzeneggera - u studenom 2004. učinio je vjerovatno najgluplji i najskuplji potez u životu. On i supruga otišli su, naime, liječniku koji za takve zahvate nije imao licenciju, te ono što ima je ubrizgao pod kožu nisu bili ni botox ni dysport - razrijeđeni botulinum toxin tip A koji se koristi isključivo u kozmetičke svrhe - nego neki pripravak s tim neurotoksičnim proteinom koji se smatra najotrovnijim na svijetu. Dobili su ga u količini koja ne može izazvati smrt, no bračnom paru Kaplan uništeno je zdravlje: potpuno oduzeti završili su u bolnici, u kojoj su proveli šest tjedana, a potom su se još mjesecima oporavljali u raznim rehabilitacijskim centrima. Na njihovu izgubljenu bitku protiv bora do kraja života će ih podsjećati teškoće u govoru, disanju i hodanju, ali i nedavno objavljena knjiga "Dying to be young".

Ono što je u knjizi dr. Erica Kaplana važnije od opisa njihove mučne borbe za preživljavanje, jest njezina poruka - ako se već ne možete nositi s vanjskim znakovima starenja, ne dopustite da vam bore briše osoba koja za to nije stručno osposobljena.

U odnosu na SAD, gdje su injekcije botoxa na vrhu top-liste anti-ageing tretmana pa ih svake godine primi 4 do 6 milijuna osoba (od toga ih velik broj radi to "na crno"), u Hrvatskoj je potražnja za njim - izražena u brojkama - relativno mala, ali je ipak najtraženija nekirurška metoda pomlađivanja. I stoga ne čudi da se u posljednje vrijeme čuju priče o nelegalnim slučajevima davanja botoxa - navodno u nekim kozmetičkim salonima.

"Botox smije davati isključivo liječnik, u medicinskoj ustanovi, i to onaj koji je na stručnom tečaju educiran za taj zahvat. U Zagrebu je od 2002., otkako je američka FDA (Food and Drug Administration) odobrila korištenje tog lijeka u kozmetičke svrhe, bilo je nekoliko takvih tečajeva, a ja sam prije tri godine na seminaru koji je orgnizirao KBC Rebro bio jedan od instruktora. No, diljem Europe se svaki mjesec, možda čak i svaki tjedan, održavaju edukacije za liječnike koji botox žele uvesti u svoju praksu" - govori dr. Siniša Glumičić, specijalist plastične i maksilofacijalne kirurgije, koji je među prvima u Hrvatskoj počeo raditi s botoxom. Stručnost u ovoj priči, ističe, jednako je važna kao i u svakom drugom području medicine: liječnik koji daje botox mora poštovati proceduru pripreme (bočica od 100 jedinica čuva se na zamrznutom i tik prije davanja stavlja se na sobnu temperaturu i otapa u određenoj količini fiziološke otopine), mora savršeno dobro poznavati anatomiju lica i znati točno u kapljicu koliko se ubrizgava u koju anatomsku zonu. Jer, sve što odstupa od tih standarda, potencijalna je opasnost da dođe do paralize mišića i izobličavanja lica.

Početkom veljače, uoči dodjele Oscara, u Americi se termin za injekciju botoxa plaćao suhim zlatom, a u ordinacijama estetskih kirurga i dermatologa radilo se punom parom. No, premda se u Hollywoodu na botox ide s jednakom ležernošću kao na frizuru, tašte zvijezde nisu spremne tajnu svog savršenog izgleda podijeliti s javnošću. Tako je, primjerice Teri Hatcher, 43-godišnja zvijezda "Kućanica", uložila mnogo energije da svoju publiku uvjeri "kako to nikad nije učinila" - iako njezino zategnuto lice govori upravo suprotno. Ni u Hrvatskoj nije ništa drugačije: malo tko želi priznati da mladenački izgled duguje nekom estetskom zahvatu, pa je pjevač Jasmin Stavros zasad, jedini rekao da je svoje oštre crte lica ublažio botoxom. No, nasmiješena, a zategnuta lica hrvatskih estradnih zvijezda i glumica - govore više od riječi.

Botox je skup i kratkotrajan: njegov učinak u prosjeku traje šest mjeseci, a u Hrvatskoj jedan tretman stoji 200 - 300 eura, ovisno o količini jedinica koji se utroši. Botox je, inače, već u nabavi skup lijek i zarade liječnika su minimalne. Osim toga, jednom kad se bočica otvori, mora se potrošiti u roku od četiri sata.

Evo nekih kozmetičkih preparata ekonomski prihvatljivijih "običnom" čovjeku koji djeluju po sličnom principu kao botox, ali ne sadrže botulinski neurotoksin: Vichy Myokine Fusio Nuit (280 kn) i L'Oreal Decontract Rides (80 kn).

Plemeniti ures iz morskih dubina

Razmišljajući o tome o kada znam za postojanje koralja, susrećem se sa slikama iz najranijeg djetinjstva. Druženje s koraljima započela sam s prvim koracima. Na mojoj se ruci nalazila narukvica od sitnih crvenih koraljnih perli, koja kao da je bila obavezni poklon bliskih ljudi pri rođenju djeteta, kako mojoj tako i brojnim generacijama prije i poslije moje. Od davnina se vjerovalo da koralji, posebno crveni, štite od raznih zala. Od bolesti, zaraza, od crne magije, protivstrahova, kao zaštita zaljubljenim, vjerovalo se da posjeduju ljekovita svojstva, čuvaju mornare i brodove od potapanja.. Danas se koralji možda ne vole iz svih tih razloga, ali na neki način zadivljuje trajnost te veze između čovjeka i koralja, morskog cvijeta. Da li znate da koralj nije biljka? Nije niti neka vrsta okamine. Koralj je životinja, izuzetno zanimljiv organizam koji nastaje kada se koraljni polip, vrlo sitan želatinozni organizam, pričvrsti za stijenu pod morem. Hraneći se planktonom i rastući u obliku čašćke, on stari, a mladi polipi rastu iz njega. Stariji polip odumiranjem ostaje kao kostur mlađim, novim generacijama i tako iz generacije u generaciju nastaju koraljne stijene i koraljni grebeni. I dok koralji vole topla, tropska mora, i Sredozemno more i naš Jadran poznati su po velikom broju raznih koraljnih vrsta. U Jadranskom moru živi više od pedeset vrsta koralja i već stoljećima se najbolja nalazišta nalaze oko Visa, Lastova, Hvara, Kornata. Otočić Zlarin najpoznatiji je upravo po izlovu i obradi koralja, a vjeruje se da su stari Grci pri osnivanju Pharosa, Starog Grada, na otok Hvar donijeli i znanje o koraljima.

Kroz povijest su se koralji vadili tzv. ižinjama, a da bi neobrađeni koralj zasjao u punom sjaju, bilo je potrebno puno truda i znanja. Grančice koralja su se rezale, a koraljne kuglice nastajale su ručnim brušenjem. Za savršeni sjaj i ures bez tragova rada ruku zaslužni su oni koji bi na poseban način obrađivali koralje kamenim prahom. Danas se koralj obrađuje na posve drugačiji način, uz pomoć bušilica s dijamantnim iglama, te se polira posebnim pijeskom.

Kako živimo u svijetu gdje se sve mjeri i vrednuje, tako se i koralj promatra i vrednuje ovisno o svojoj debljini i boji. Svaka grana koralja deblja od 12 mm na tržištu je izuzetno vrijedna. Boja crvenog koralja mjeri se skalom od sedam nijansi. Što je boja jača, to je i veća vrijednost samog koralja. Nalazišta najcrvenijeg koralja ona su oko Korzike i Sardinije, dok je jadranski koralj na cijeni zbog svoje lijepe crvene boje i visoke kvalitete.

Ukrasi od koralja nastaju tako da se u glavi umjetnika stvori ideja o lijepom. Tada njegove ruke uzimaju neobrađeni koralj, koji svojim oblikom navodi umjetnika da ga kroz vrhunsko umijeće oblikuje i izgradi ideju. Slažu se niske, nižu kuglice; vrhovi koralja, božanstveni cvjetovi iz dubine mora, savršeno se povezuju sa srebrom i zlatom. Nastaju uresi, predmeti koji postaju još lijepšima kada urese vratove, ruke, prste. Kada ih se iznese na svjetlo dana, pruža se prilika da se iz dubine duše izvuku priče i sjećanja o koraljima. Na taj način veličamo ljepotu koralja i tisućama godina staru umjetnost.

Kažu da se koralji čuvaju odvojeno od ostalog nakita. Ne smije ih se izlagati kemikalijama, čak ni parfemu. Kako bi zadržali visok sjaj, potrebno ih je povremeno isprati u vodi te istrljati pamučnom krpom i s malo maslinovog ulja.

Osim crvenog koralja, postoji ružičasti koralj, koji je znatno deblji od crvenog pa se od njega izrađuju i veći ukrasi, bijeli koralj, te crni koralj koji raste vrlo sporo oko Havajskog otočja. Posebno vrijedan koralj je tamnocrvene boje, a vadi se iz Japanskog mora s dubina većih od dvjesto metara. Danas je koralj omiljeni tradicionalni nakit, ali i vrlo moderan motiv. Grančice koralja nalaze se na odjeći, motiv su dekora, tkanina i vrhunskog porculana.

Bez obzira da li čete odabrati koraljni nakit za sebe ili za dragu osobu, da li ćete svoju jutarnju kavu ispijati iz šalice s motivom koralja, važno je ne zaboraviti na koralje.

Kako od starog bicikla napraviti bika?

Odlučila sam današnji dan u potpunosti posvetiti proučavanju Pabla Picassa i njegovih djela. Naišla sam na puno zanimljivosti, pa sam ih odlučila podijeliti s vama.. Inače, Picassa smatram najslavnijim i najsvestranijim umjetnikom 20. st. Svojim slikarskim talentom i smislom za ekstravagandno iznenađuje svakim svojim potezom kista. Njegova djela zanimljiva su i "običnom" čovjeku, mada češće neshvaćena nego jasna i razumljiva.. Picassov pogled na svijet neočekivano je poremetio umjetničku stvaralačku koncepciju toga doba i unio novi smjer - kubizam.

Picasso je rođen u Malagi na jugu Španjolske 25. listopada 1881. Budući da mu je otac bio učitelj crtanja, rano je prepoznao očiti talent pa je Picasso već s petnaest godina ima svoj atelje.

Nakon neuspješnog početka studija umjetnosti u Madridu i boemskog razdoblja u Barceloni, Picasso je prvi put posjetio Pariz u listopadu 1900. Grad je još bio umjetnička prijestolnica Europe, a Picassov stalni dom postao je od travnja 1904. kada se preselio u zgradu nazvanu Bateau-Lavoir (brod-praonica) na Montmartreu, odsad novom središtu avangardne umjetnosti i književnosti.

Tijekom tih godina Picassov rad bio je razmjerno konvencionalan i razvijao se od žalobnog plavog do zrelijeg ružičastog razdoblja. Promjenu raspoloženja možda je djelomice potaknula veza s Fernandom Olivier, njegovom prvom velikom ljubavi. U Picassovu životu žene i umjetnost neraskidivo su povezani, pa pojava nove žene često najavljuje promjenu umjetničkog smjera.

Iako je njegov rad postajao komercijalno sve uspješniji, Picasso je odlučno napustio svoj "ružičasti" stil. Godine 1907. nadahnut iberskom i afričkom skulpturom, naslikao je Les Demoiselles d'Avignon (Gospođice iz Avignona), jedno je od velikih revolucionarnih djela moderne umjetnosti. Prepuštajaći se novoj slikarskoj slobodi, Picasso je otišao još dalje te je s francuskim slikarom Georgesom Braqueom utemeljio kubizam u kojem je vidljivi svijet rastavljen na geometrijske dijelove. To bijaše odlučujući trenutak u kojem je uspostavljeno temeljno načelo moderne umjetnosti - da umjentičko djelo nije odraz ili prikaz stvarnog svijeta, nego njegov novi i autonomni dodatak. Zahvaljujući kubizmu umjetnička se sloboda proširila i na materijale, tako da su tradicionalna sredstva likovnog izraza poput slikarstva i kiparstva mogla biti nadopunjena ili nadomještana oblikovanjem rezanog papira, predmetima prilijepljenima na platno ili "kolažem" napravljenih ili "pronađenih" pojedinosti.

Za razliku od nekih svojih suvremenika, Picasso nikad nije težio stvarati čistu apstraktnu umjetnost. Zapravo, njegova mnogostranost držala ga je korak ispred njegovih obožavatelja od kojih mnogi bijahu začuđeni kada je, vrativši se ranih 1920-ih na konvencionalnije figurativno slikarstvo, izgradio monumentalan neoklasicistički stil. Slučajno ili ne, kada se 1918. godine oženio s balerinom Olgom Koklovom, prihvatio je uspješan i ugledan građanski život - no sam ga je smatrao sve zamornijim.

Godine 1925. Picasso je počeo slikati izražajne, napadno izobličene likove koji su barem djelomice bili reakcija na njegove osobne teškoće. Otada njegov rad poput Proteja neprestance poprima razne oblike primjenjujući - i pronalazeći - takav raspon stilova kakav nije iskušao nijedan drugi umjetnik. Bio je također inventivan kipar (neki ga autoriteti smatraju najvećim umjetnikom 20. st.), poslije se s velikim žarom latio keramike. U svim granama likovnih umjetnosti bio je silno plodan i za svojeg je života stvorio desetke tisuća djela.

U kasnim 1930-im, kada se činilo da Picassov stvaralački impuls konačno slabi, događaji su ga natjerali da stvori svoju najglasovitiju sliku. Guernica je bila izravna reakcija na strahote Španjolskog građanskog rata. To golemo platno postalo je simbolom ne samo španjolske patnje, nego svih žrtava modernog ratovanja i njegovih razornih posljedica.

Nakon oslobođenja Pariza Picasso je pristupio Komunističkoj partiji te su nekoliko godina neka njegova djela bila otvoreno politična; no također je bio svjetski slavna osoba udomljena u sastajalištu bogataša na jugu Francuske. Nakon dugog niza ljubavnih veza konačno se drugi put oženio Jacqueinom Roque, te je vodio sve povučeniji život. Umjetnički djelatan do kraja, umro je 8. travnja 1973. u 92. godini.

Picasso je znao da je Les Demoiselles d'Avignon najvažnija slika koju je naslikao do 1907. godine. Proveo je mjesece radeći na pripremnim skicama, učinio je važne izmjene tijekom rada na slici; dovršeno platno bilo je veće od ijednog koje je prije načinio. Slikajući tih pet dama iz maison close (javne kuće) Picasso je započeo pobunu protiv cjelokupne naturalističke tradicije zapadne umjetnosti. Zapadne vizualne konvencije - točna perspektiva i samo jedno očište - narušeni su, primjerice ženu koja sjedi zdesna istodobno vidimo sprijeda i odostraga. Lica središnjih likova odražavaju Picassovo zanimanje za drvenu ibersku umjetnost; ostala imaju lica-maske nadahnuta afričkom skulpturom koju je Picasso vidio u pariškom Musee de l'Homme. Žene su monumentalne, poput primitivnih kipova, no tu su i plohe nalik na brušene dijamante i naglasak na geometriji što upućuje na Picassovu kubističku budućnost.

Figura pješčanog sata

Na spomen korzeta pred mojim očima se u trenu pojavljuje slika lijepe Scarlett O'Hare koja se čvrsto drži za krevet dok joj odana sluškinja Mammy oblači i zateže korzet. Korzet koji je njezin struk činio još tanjim. A koja od nas tu i tamo ne poželi još malo tanji struk! A kako je nastao taj dugovječni predmet odjeće koji se nosio i nosi u različitim prigodama, kako od strane žena, tako i muškaraca?!

Modni korzet nastao je iz želje i potrebe da se tijelo učini vitkijim. U vrijeme kraljice Viktorije npr. bila je moderna figura pješčanog sata, a tanji struk značio je i viši socijalni status. U tome je korzet bio od velike pomoći. Stvarni saveznik ženskom tijelu.

Značenje riječi korzet potječe od starofrancuske riječi cors, koja je pak umanjenica za riječ tijelo, a koja dolazi od latinske riječi corpus. Bilo da govorimo o značenju riječi korzet ili o samom korzetu govorimo o potrebi oblikovanja tijela prema određenim modnim diktatima kako kroz dugupovijest tako i do današnjih dana.

Tipični korzeti izrađivani su od fleksibilnog materijala, uglavnom svile, pamuka, kože, koji su se učvršćivali čvrstim dijelovima koji su činili osnovu konstrukcije. Za to su se kroz povijest uglavnom koristili materijali kao drvo, čelik, riblja kost, bjelokost te kasnije plastika. Korzete su od uvijek izrađivali vrhunski majstori corsetieri, poklanjajući puno pažnje savršenoj izradi prema dimenzijama stranaka. U svom početku korzet je bio odjevni predmet koji se nosio ispod haljina a kako nekada tako i danas, korzet se odijeva tako da se zateže vezivanjem na leđima jer tako se konstrukcija zateže do željene mjere. Ovisno o modnim kretanjima stvarani su korzeti koji su se vezivali paralelno od gore i od dole te se vez spajao na samoj sredini leđa. Zanimljivo je kako su služavke koje su pomagale pri odijevanju posebnu pažnju morale posvetiti odijevanju korzeta jer on je predstavljao bazu za savršen konačni izgled. Također su se izrađivali i kozeti koji su se mogli kopčati na prednjoj strani gumbićima ili kukicama, što je jednostavniji i praktičniji način kako za odijevanje tako i za razodijevanje. Ali bez obzira na način odijevanja pomoć pri vezanju i kopčanju korzeta je vrlo vrijedna. Iako su slike Scarlet O'Hare koja stišće zube dok joj Mammy zateže korzet vrlo žive u glavi svake od nas koja je gledala film Zameo ih vjetar, i danas uglavnom imamo dojam da su korzeti teški za nošenje, svojevrsni okov tijelu, odjevni predmet koji omogućava savršeno držanje, ali sputava pokrete! Ali ne! Kada me vrludanje po scenama iz brojnih filmova nanese do western tematike, Scarlet O'Haru zamjenjuju nešto opuštenije i slobodnije cure koje su nosile ne klasičan visoki korzet već onaj visine od struka do prsa koji je bio upotpunjen brojnim volanima i mašnicama. Bez obzira na prašnjave putove, konje i neuredne muškarce one su bile posebne. I kako god okrenemo, korzet je prisutan. Od klasične forme baroknih haljina preživio je do dvadesetih godina kada ga se uvodi u visoku modu i ovjekovječuje za sva vremena. Posebno su zanimljive kasne četrdesete i pedesete godine 20. stoljeća kada je korzet u visoku modu na velika vrata uveo Christian Dior New Lookom, tj. stvarajući pomalo dramatično oblikovane figure slavnih glumica i zvijezda. Zadnjih tridesetak godina korzet se periodično vraća na tron visoke mode spuštajući se i na one praktične, svakodnevne modne grane, ali ne kao donje rublje već kao punovrijedan odjevni predmet koji se rado odijeva i pokazuje. Jedan od značajnijih povrataka korzeta je 2001. godina i film Mounlin Rouge koji je obilovao brojnim korzetima koji su savršeno prenosili modni izričaj tog vremena. Ne mogu ne spomenuti modne dizajnere koji su oživjeli korzet i dali do znanja da je korzet i dalje moderan, nosiv i vrlo izazovan dio garderobe - Vivienne Westwood, Jean-Paul Gaultier (kreirao je nezaboravni Madonnin ružičasti satenski korzet s naglašenm ušiljenim poprsjem), Thierry Mugler, Christian Lacroix, Valentino, Karl Lagerfeld...

Upravo taj korzet kao dio savršene kombinacije s raskošnom suknjom od žene stvara damu, budi u njoj svevjekovno. Naglašava ženstvenost, decentno prikriva nedostatke, naglašava poprsje, lijep vrat.

Ukoliko imate priliku pa makar i na koju minutu, odjenite korzet ili jednostavno uskočite u vjenčanicu s korzetom..pogledajate se u ogledalo i nemojte se iznenaditi ukoliko ugledate Scarlet O'Haru ili Madonnu!