četvrtak, 18. veljače 2010.

Who is Peggy?




Za Peggy Guggenheim, Amerikanku židovskog podrijetla, govorilo se da svaki dan mora kupiti barem jednu sliku. Uglavnom nekog neafirmiranog umjetnika za kojeg se tek naslućivalo da će biti veliko ime, a ona je za to imala najbolji "nos". Takvu si je ekstravaganciju mogla dopustiti jer je bila iznimno bogata, a i imala je dobre savjetnike - poput Marcella Duchampa ili Maxa Ernsta. Za života je skupila impresivnu kolekciju djela Pabla Picassa, Georgesa Braquea, Duchampa, Constantina Brancusija, Pieta Mondriana, Vasilija Kandinskog, Jeana Arpa, Joana Miroa, Alberta Giacometija, Ernsta, Renea Magrittea, Jacksona Pollocka i brojnih drugih umjetnika iz prve polovice 20. stoljeća, a svu tu umjetničku raskoš, o kojoj je i njezina obitelj govorila kao o tričarijama i brljotinama, izložila je u palači Venier dei Leoni u Veneciji. S vremenom je taj raskošan prostor postao prestižan muzej suvremene umjetnosti.
Skupina mladih dizajnera iz Fabrice (Benettonov istraživački centar), koji se bave vizualnom umjetnošću, dizajnom, glazbom i interaktivnim medijima, osmislili su novu kolekciju suvenira za muzejski shop (majice, blokove, šalice, torbe, keramičke zdjelice za pse, kao i keramički pisaći stroj s "tajnim" pretincem za pisma) i nazvali je "Who is Peggy?". Na svaki od tih predmeta prenesen je djelić života slavne kolekcionarke viđen na njezinim privatnim fotografijama.
Peggy Guggenheim uživala je u raskošnom i ekstravagantnom životu. Uvijek je odsjedala u najboljim hotelima, vozila najskuplje automobile i bila besprijekorno dotjerana, pa su je mnogi doživljavali kao "bižuteriju" i smatrali je uljezom u ozbiljne umjetničke krugove. No, ona se nije dala obeshrabriti. Bez imalo komplekasa pokucala bi na vrata svakog umjentika čiju bi sliku poželjela otkupiti. Mnogi umjetnici bili su joj i više od suradnika, ali nije se mogla pohvaliti da je od toga imala koristi. Trebalo joj je petnaest godina da Brancusija, s kojim je bila u ljubavnoj vezi, zamoli da joj proda skulpturu "Ptica u prostoru": kad je čula cijenu, srušila se sa stolca, ali platila je koliko je tražio. Bila je povrijeđena, ali i toliko bogata da je mogla platiti svaku cijenu.
Bogatstvo je Peggy Guggenheim stekla nasljedstvom, ali i njezina ekscentrična priroda dokazuje da krv nije voda. Jedna njezina teta imala je toliko dugačku kosu da je njome "mela pod", a pjevala je iz sveg glasa i kad bi na Petoj aveniji čekala autobus; jedan njezin ujak obožavao je piti viski i nosio kockice leda u džepu da mu uvijek budu pri ruci, a drugi je bio toliko škrt da nije htio jesti.. Peggy se rodila u velebnoj zgradi u 69. ulici u New Yorku, koja je pripadala očevoj obitelji čije se bogatstvo u to vrijeme mjerilo s Rockefellerovima. Ali to joj nije donijelo sreću: otac joj se utopio u havariji titanica, jedna joj je sestra umrla, druga je bacila svoje dvoje djece niz balkon, a i cijeli se život zaljubljivala u pogrešne muškarce. Prvi joj je muž, s kojim je imala sina i kćer, bio siromašni dadaist i pijanac Lawrence Vail, dadaista i nadrealista Maxa Ernsta mučila je ljubomornim scenama za koje joj je i te kako davao povoda, a ljubovala je i s nobelovcem Samuelom Beckettom.. Ni s djecom nije bila sretnija: kći joj je umrlaod prevelike doze tableta za smirenje, a i sin se tijekom života udaljio od nje.
Venecija je bila njezina oaza slobode. Obožavala je taj grad. Poslije Drugog svjetskog rata kupila je pedivnu palaču na čijem se krovu rado sunčala. U početku je priređivala raskošne zabave, a onda se počela povlačiti u osamu. Pred kraj života društvo su joj pravili samo malobrojni prijatelji, njezini Ihasa apso psići, koje je dotjerivala u najboljem venecijanskom frizerskom salonu, i gondolijer Guido. Na kraju su je i oni napustili: svoje pse pokopala je uz svoju grobnicu, a Guido je nakon 12 godina vjernosti otišao u taksiste koji prevoze turiste po Velikom kanalu.
Peggy Guggenheim umrla je u Veneciji 1979., u 81. godini. Nekoliko godina ranije svoju zbirku umjetnina darovala je muzeju svojeg strica u New Yorku, koji je zvala "velikom garažom u kojoj njezine slike izgledaju poput poštanskih maraka". Da mu vrati za "brljotine i črčkarije".

Nema komentara:

Objavi komentar