ponedjeljak, 8. veljače 2010.

Kako od starog bicikla napraviti bika?



Odlučila sam današnji dan u potpunosti posvetiti proučavanju Pabla Picassa i njegovih djela. Naišla sam na puno zanimljivosti, pa sam ih odlučila podijeliti s vama.. Inače, Picassa smatram najslavnijim i najsvestranijim umjetnikom 20. st. Svojim slikarskim talentom i smislom za ekstravagandno iznenađuje svakim svojim potezom kista. Njegova djela zanimljiva su i "običnom" čovjeku, mada češće neshvaćena nego jasna i razumljiva.. Picassov pogled na svijet neočekivano je poremetio umjetničku stvaralačku koncepciju toga doba i unio novi smjer - kubizam.
Picasso je rođen u Malagi na jugu Španjolske 25. listopada 1881. Budući da mu je otac bio učitelj crtanja, rano je prepoznao očiti talent pa je Picasso već s petnaest godina ima svoj atelje.
Nakon neuspješnog početka studija umjetnosti u Madridu i boemskog razdoblja u Barceloni, Picasso je prvi put posjetio Pariz u listopadu 1900. Grad je još bio umjetnička prijestolnica Europe, a Picassov stalni dom postao je od travnja 1904. kada se preselio u zgradu nazvanu Bateau-Lavoir (brod-praonica) na Montmartreu, odsad novom središtu avangardne umjetnosti i književnosti.
Tijekom tih godina Picassov rad bio je razmjerno konvencionalan i razvijao se od žalobnog plavog do zrelijeg ružičastog razdoblja. Promjenu raspoloženja možda je djelomice potaknula veza s Fernandom Olivier, njegovom prvom velikom ljubavi. U Picassovu životu žene i umjetnost neraskidivo su povezani, pa pojava nove žene često najavljuje promjenu umjetničkog smjera.
Iako je njegov rad postajao komercijalno sve uspješniji, Picasso je odlučno napustio svoj "ružičasti" stil. Godine 1907. nadahnut iberskom i afričkom skulpturom, naslikao je Les Demoiselles d'Avignon (Gospođice iz Avignona), jedno je od velikih revolucionarnih djela moderne umjetnosti. Prepuštajaći se novoj slikarskoj slobodi, Picasso je otišao još dalje te je s francuskim slikarom Georgesom Braqueom utemeljio kubizam u kojem je vidljivi svijet rastavljen na geometrijske dijelove. To bijaše odlučujući trenutak u kojem je uspostavljeno temeljno načelo moderne umjetnosti - da umjentičko djelo nije odraz ili prikaz stvarnog svijeta, nego njegov novi i autonomni dodatak. Zahvaljujući kubizmu umjetnička se sloboda proširila i na materijale, tako da su tradicionalna sredstva likovnog izraza poput slikarstva i kiparstva mogla biti nadopunjena ili nadomještana oblikovanjem rezanog papira, predmetima prilijepljenima na platno ili "kolažem" napravljenih ili "pronađenih" pojedinosti.
Za razliku od nekih svojih suvremenika, Picasso nikad nije težio stvarati čistu apstraktnu umjetnost. Zapravo, njegova mnogostranost držala ga je korak ispred njegovih obožavatelja od kojih mnogi bijahu začuđeni kada je, vrativši se ranih 1920-ih na konvencionalnije figurativno slikarstvo, izgradio monumentalan neoklasicistički stil. Slučajno ili ne, kada se 1918. godine oženio s balerinom Olgom Koklovom, prihvatio je uspješan i ugledan građanski život - no sam ga je smatrao sve zamornijim.
Godine 1925. Picasso je počeo slikati izražajne, napadno izobličene likove koji su barem djelomice bili reakcija na njegove osobne teškoće. Otada njegov rad poput Proteja neprestance poprima razne oblike primjenjujući - i pronalazeći - takav raspon stilova kakav nije iskušao nijedan drugi umjetnik. Bio je također inventivan kipar (neki ga autoriteti smatraju najvećim umjetnikom 20. st.), poslije se s velikim žarom latio keramike. U svim granama likovnih umjetnosti bio je silno plodan i za svojeg je života stvorio desetke tisuća djela.
U kasnim 1930-im, kada se činilo da Picassov stvaralački impuls konačno slabi, događaji su ga natjerali da stvori svoju najglasovitiju sliku. Guernica je bila izravna reakcija na strahote Španjolskog građanskog rata. To golemo platno postalo je simbolom ne samo španjolske patnje, nego svih žrtava modernog ratovanja i njegovih razornih posljedica.
Nakon oslobođenja Pariza Picasso je pristupio Komunističkoj partiji te su nekoliko godina neka njegova djela bila otvoreno politična; no također je bio svjetski slavna osoba udomljena u sastajalištu bogataša na jugu Francuske. Nakon dugog niza ljubavnih veza konačno se drugi put oženio Jacqueinom Roque, te je vodio sve povučeniji život. Umjetnički djelatan do kraja, umro je 8. travnja 1973. u 92. godini.
Picasso je znao da je Les Demoiselles d'Avignon najvažnija slika koju je naslikao do 1907. godine. Proveo je mjesece radeći na pripremnim skicama, učinio je važne izmjene tijekom rada na slici; dovršeno platno bilo je veće od ijednog koje je prije načinio. Slikajući tih pet dama iz maison close (javne kuće) Picasso je započeo pobunu protiv cjelokupne naturalističke tradicije zapadne umjetnosti. Zapadne vizualne konvencije - točna perspektiva i samo jedno očište - narušeni su, primjerice ženu koja sjedi zdesna istodobno vidimo sprijeda i odostraga. Lica središnjih likova odražavaju Picassovo zanimanje za drvenu ibersku umjetnost; ostala imaju lica-maske nadahnuta afričkom skulpturom koju je Picasso vidio u pariškom Musee de l'Homme. Žene su monumentalne, poput primitivnih kipova, no tu su i plohe nalik na brušene dijamante i naglasak na geometriji što upućuje na Picassovu kubističku budućnost.

Nema komentara:

Objavi komentar